ISPRIČNICA

– prošetajte s djetetom do vrtića i razgovarajte o tome tko i što ga sve čeka u vrtiću, tko će se brinuti o njemu dok roditelji rade
– već prije polaska u vrtić omogućite mu iskustvo da osim vas, za njega mogu dobro brinuti i druge odrasle osobe
– vodeći računa o djetetovoj dobi, potičite ga i podržavajte u samostalnom hranjenju, oblačenju i svlačenju, uspostavljanju kontrole fizioloških potreba i odvikavanju od pelena te ritmu dana koji je sličniji ritmu vrtića

NA SAMOM POČETKU

– u jutarnjem satima planirajte što više vremena za dijete
– neka spremanje i sam odlazak/dolazak u vrtić budu vedri i opušteni (bez požurivanja i nervoze)
– osigurajte da dijete sa sobom ima svoj omiljeni predmet ili igračku (dudica, bočica,dekica, medvjedić, gaza …)
– budite spremni na iznenađenja u djetetovom ponašanju kada se prvi puta odvoji od vas (npr. skriva se iza vas, plače…), ne čudite se, ne požurujte i ne grdite dijete
– dovodite ga redovito, izuzev ako je bolesno jer separacijsku anksioznost nije moguće riješiti kod kuće
– pomno planirajte dovođenje i odvođenje iz vrtića, koji članovi obitelji će u tome sudjelovati, tko oko čega…
– planirajte postupni dolazak u vrtić u početku od sat-dva, a dalje po dogovoru s odgojiteljima uz postepeno produžavanje vremena – do cjelodnevnog boravka
– u prvim danima budite s djetetom u skupini
– za očekivati je da će tada slobodnije istraživati prostor i igračke i spontanije stupati u interakcije s vršnjacima i odgojiteljicama, po potrebi potičite ga i ohrabrujte na samostalna istraživanja i igru te na igru i interakcije s djecom
– razgovarajte o vrtiću, ukoliko dijete želi, slušajte što vam govori
– komentirajte viđeno, ali konkretno i pozitivno, npr. „Vidjela sam kako si s onom djevojčicom slagao kocke. Svidjelo mi se.“, „Dječak s kojim si vozio autiće zove se Marko“…
– osigurajte dio vremena u kojem ćete se u potpunosti posvetiti svom djetetu, igrati se opuštajućih i omiljenih igara, planirajte zajedničko vrijeme…
– imajte strpljenja za djetetov tempo prilagođavanja, ne požurujte ga, ne ljutite se…, nekoj djeci treba par tjedana, nekoj par mjeseci…
– kontinuirano razmjenjujte važne informacije s odgojiteljima o djetetovom ponašanju, reagiranju i zdravlju, dogovarajte se, te i po potrebi usklađujte nove i drugačije pristupe prema djetetu 

Ukoliko vam je potrebna pomoć i nesigurni ste u pogledu odgojnog stila ili vas brine djetetovo ponašanje, slobodno se obratite pedgoginji vrtića. Sve ove navedene promjene i reakcije na odvajanje, tijekom vremena kod velike većine djece postupno nestaju i dijete zadovoljno i veselo dolazi u vrtić i uživa u druženju i igri sa svojim vršnjacima.

Boravak roditelja u skupini sa djetetom u prvim danima prilagodbe procjenjuje se kao pozitivan, daje djetetu osjećaj sigurnosti u novoj situaciji te podršku i pomoć u zadovoljavanju potreba za emocionalnom sigurnošću, emocionalnom bliskošću i pripadanjem.

Što sve možete kada dijete krene u jaslice/vrtić:

• zajedno s djetetom pripremite ruksak u koji ćete staviti papuče, rezervnu odjeću, pelene, vlažne maramice i kremicu za jasličare
• svakako kažite djetetu tko će doći po njega i kada. Nikada ga nemojte prevariti i uvijek se držite dogovora s odgojiteljem. Iako ne zna na sat, dijete time uči stjecati povjerenje u vas i vašu riječ. Vašim kašnjenjem dijete postaje nestrpljivo, nesigurno i nepovjerljivo.Ukoliko vas ipak nešto spriječi, pokušajte to javiti odgojitelju, koji će tada informaciju prenijeti Vašem djetetu.
• Prvih dana dijete dovodite vi – roditelji/skrbnici (zato je važno da si ostavite barem dva tjedna godišnjeg odmora), a ne baka, djed, susjed ili dadilja. Koliko god su mu dragi, Vas roditelje, dijete treba najviše osobito u ovim novim trenucima
• Postepeno produžavajte djetetov boravak u vrtiću u dogovoru s odgojiteljicama, no kad odlučite da dijete ostaje cijeli dan, neka to bude u kontinuitetu, dosljednost je bitna kod savladavanja novih stvari
• Objasnite što ćete raditi dok ono bude u vrtiću. Nemojte reći „brzo se vraćam“, a da vas onda dugo nema
• Oprostite se s djetetom kod dolaska (kada će ostajati samo u vrtiću) i to neka bude kratko opraštanje, jer duga opraštanja uznemiruju dijete
• Ne zadržavajte se oko vrata, prozora da vas dijete ne vidi
• POKAŽITE PODRŠKU djetetu, pokažite smirenost i želju da se uključi u skupinu, vjerujte da će u tome uspjeti i ohrabrite svaki njegov pokušaj osamostaljivanja
• Ponesite mu neku omiljenu igračku ili predmet s kojim se može umiriti, makar to bilo nešto istrošeno i staro, ali je Vašem djetetu najdraže i nezamijenivo (prijelazni objekt) – to je dio doma koji nosi sa sobom i koji mu daje sigurnost. Ne oduzimajte mu to, pomoći će mu u prilagodbi na sve promjene
• Ukoliko dođe do nekih poteškoća u prilagodbi NE KRITIZIRAJTE dijete – jer plač, tuga , razdražljivost, odbijanje kontakta sa drugom djecom ili odgojiteljicama su uobičajene pojave
• Ponekad se dogodi da dijete i u obiteljskom okruženju poćinje pokazivati promjene, više je nego obično vezano uz vas, počelo je mokriti u gaćice iako ste ga odvikli od pelena, sisa prst, ima noćne more, sve je to normalno, djetetu možete pomoći tako da nakon dolaska iz vrtića više vremena provedete s njim u igri i opuštenoj atmosferi
• Nastojte ne prekidati prilagodbu djeteta bez potrebe (osim ako je bolesno). Svaka ponovljena prilagodba je duža i napornija od prethodne, zato nastojte potražiti uzroke poteškoćama i ne prekidajte kontinuitet dolaska
• Bolesno dijete treba biti kod kuće uz roditelje. Bolesno se dijete ne prilagođava, nego traži dodatnu njegu i pažnju. Vratite nam se kada dijete zaista ozdravi i ponesite ispričnicu.

Adaptacija je završena kada dijete s odgojiteljem uspostavi socio-emocionalnu vezu
Dok se to ne postigne, djeca mogu različitio reagirati na odvajanje od roditelja, što je pak ovisno i o temperamentu, npr. reakcija jednog djeteta može biti intenzivnija nego drugog, što je jednom djetetu privlačan novi doživljaj, drugome je taj doživljaj prejak, no koliko god burne reakcije bile, prilikom odvajanja djeca se nakon toga prilično brzo umire i zaigraju.

Neka djeca mogu naizgled odlično prihvatiti jaslice/vrtić bez plača, no onda se odjednom javi zakašnjela reakcija pa ono protestira, plače, pokazuje odbojnost prema vrtiću. Sve je to normalno za početak polaženja jaslica/vrtića.

Roditelji u procesu adaptacije

Promjena ritma života obitelji izaziva napetost i kod vas te će se sigurno javiti puno pitanja poput: hoće li odgojiteljica moći brinuti za moje dijete, hoće li u meni vidjeti dobrog roditelja, hoće li djetetu biti dobro u jaslicama, a sve su to normalna pitanja u fazi adaptacije koja će polako nestajati.
Odgojitelji u procesu adaptacije
I oni će možda imati brige hoćete li u njima vidjeti dobre odgojitelje za svoje dijete.
Zato je dobro na individualnom razgovoru upoznati jedni druge sa svojim očekivanjima.

Ako vaša zabrinutost oko adaptacije potraje, slobodno se obratite članovima stručnog tima kojeg čine pedagog i zdravstvena voditeljica.

• Uloga pedagoga je usmjerena na cjeloviti odgojno-obrazovni proces, posebno na izbor metoda i sadržaja rada odgojitelja, stručno usavršavanje odgojitelja i orgaizaciju doagađanja (predstave, izleti, svečanosti…)
• Uloga zdravstvenog voditelja je planiranje jelovnika, zaštita zdravlja djece, briga o higijeni, organizacija sportsko-rekreativnih programa te provođenje programa prevencije raznih bolesti tima ambliopije, prekomjerne težine i sl.

• Jedan od njih je temperament djeteta, odnosno razina aktiviteta, pravilnost bioloških ritmova, prilagodljivost i djetetovo raspoloženje.

• Druga važna karika u prilagodbi je razvoj privrženosti i kvaliteta odnosa između djeteta i onih koji skrbe o njemu. Privrženost se definira kao trajna emocionalna veza koju karakterizira traženje i održavanje bliskosti s određenom osobom – osobito u uvjetima stresa. Kako će dijete reagirati prve dane teško je predvidjeti, ali je sigurno da će ono, koje je razvilo sigurnu privrženost prema svojem skrbniku bolje, lakše i kvalitetnije prihvatiti nove situacije i biti otpornije na stres.

• Promjena u ponašanju djeteta zbog odvajanja od emocionalno bliskih osoba ili doma djeteta dio je normalnog razvoja. Najjače emocionalne reakcije javljaju se u prve četiri godine života, osobito između 15. – 20. mjeseca. Što je dijete starije, čestine i jačine reakcija na odvajanje lagano opadaju.

• Polaskom djeteta u jaslice/vrtić ono doživljava niz promjena – boravak u novom prostoru s nepoznatim odraslim osobama i djecom; drugačiji ritam dana i narušena emocionalna sigurnost.

• Od djeteta se očekuje niz prilagodbi:

– na odgojitelje
– na djelomično novi ritam zadovoljavanja potreba
– na svakodnevnu dužu odvojenost od roditelja i emocionalno bliskih osoba
– na novi prostor i predmete
– na boravak u grupi među većom skupinom djece
– na dijeljenje pažnje, vremena, igračaka
– na nova pravila

Dijete koje prvi puta polazi vrtić može se OSJEĆATI (više ili manje):

– osamljeno, napušteno, izgubljeno, tužno jer mu nedostaju roditelji, zbunjeno jer ne razumije kako to da ga roditelji koji ga vole ostavljaju samoga u nepoznatom okruženju, bespomoćno, uplašeno, tjeskobno, razdražljivo, ljutito… radi nezadovoljstva i frustracije…

Također, može se PONAŠATI (reagirati) na različite načine:

– plakati (prilikom spremanja za vrtić, kod dolaska i tijekom boravka u grupi, prilikom odlaska kući …), protestirati, ponašati se bijesno, vrištati, napadati (mamu, tatu, odgojiteljicu u vrtiću, vršnjake…); biti pasivno, odbijati kontakt s odgojiteljicom ili potpuno se orijentirati na nju; ne ispuštati svoju dudicu, dekicu, medvjedića ili neku drugu važnu mu stvar ili igračku (tzv. prijelazni objekt, emocionalni predmet/za utjehu); odbijati hranu (slabo jesti), imati poteškoća sa spavanjem, iskazivati regresije u ponašanju; ne čini ono što inače može i zna i što je prije samostalno radilo, ponaša se kao da je mlađe…

U olakšavanju procesa prilagdobe važnu ulogu imaju djetetovi skrbnici i odgojitelji.
Roditelji bi trebali imati pozitivna očekivanja, stavove i znanja vezano uz polazak djeteta i proces prilagodbe.