Iako su trogodišnjaci već mnogo toga naučili, pa su motorički i u govoru sve spretniji i sigurniji, zanimljivo je da dijete s tri i pol godine može postati nesigurno, i to u jednom ili svim područjima razvoja. Kad je o motorici riječ, dijete može češće padati, spoticati se, bojati se visine. Emocionalno može postati labilnije pa češće plače i “cendra“, čas je sramežljivo, čas nametljivo.

Mogu se javiti ponašanja koja smiruju napetost, poput sisanja prsta, kopanja nosa, griženja noktiju, žmirkanja. S djetetom je u tom razdoblju potrebno biti posebno strpljiv i pružiti mu puno pažnje, razumijevanja, topline i ljubavi.

Dijete u trećoj godini pokazuje veći interes za drugu djecu i igranje s njima. Javlja se strah od mraka i maskiranih likova. Strah od mraka javlja se kod mnoge djece još krajem druge godine, kada krenu protestirati pred odlazak na spavanje. Ovaj se strah rađa iz straha od vlastite agresivnosti koju dijete počinje osjećati kao lošu i željelo bi ju držati pod kontrolom. Dijete bi se zapravo željelo ljutiti na odrasle koji od njega stalno nešto traže i očekuju, koji ga ograničavaju u njegovim željama i potrebama.

Dijete u trećoj godini pokazuje veći interes za drugu djecu i igranje s njima. Igra sve duže traje. Dijete u ovoj dobi počinje dijeliti stvari s drugima te uči čekati na svoj red. U igri postaje sve maštovitije. Uživa u tzv. igrama pretvaranja, na primjer, u igri doktora, odlaska u trgovinu, ‘razgovora’ telefonom. Vrlo često se igra s imaginarnim prijateljem.

S tri godine gotovo sva djeca iskazuju spolni identitet. Reći će da su djevojčica ili dječak. Pokazuju interes za vlastito tijelo i njegovo funkcioniranje. Dijete otkriva i možda pokazuje interes za intimne dijelove tijela. U ovoj dobi pojavljuje se osjećaj za smiješno, pa se dijete obožava smijati grimasma koje rade odrasli, šalama, namjernom izvrtanju stvari.

S tri godine počinje snažan razvoj govora. Dijete voli puno pričati i govor mu postaje važniji od slušanja. Sve ga zanima i stalno ponavlja pitanja: Tko? Što? Gdje?

Trogodišnjaci počinju imenovati boje, znaju što leti, pliva, vozi… Znaju reći koliko imaju godina. Počinju razlikovati pojmove poput dugačko-kratko, veliko-malo, gore-dole.

Mehanički broje do 10. Imenuju osnovne okuse: slatko, gorko, kiselo, slano.

Kako poticati djetetov razvoj?

• S obzirom na to da dijete počinje doživljavati uspjeh i neuspjeh, potrebno mu je omogućiti doživljaj uspjeha u aktivnostima. Važno je pritom paziti da pohvala ne bude važnija od rezultata. Neka dijete samo ustanovi je li bio uspješano ili nije.

• Omogućite i potičite dijete da se što više kreće: neka vozi bicikl, neka skače, penje se, puže, provlači se. Dozvolite mu da se uz vaš nadzor penje i hoda po zidićima. Neka što više vremena provodi vani.

• Čitajte zajedno, pričajte priče, pjevajte pjesmice. Potičite ga na stvaranje osjećaja za rimu, kao i osjećaja za količinu i brojeve – sve to utječe na razvoj jezika i govora, razmišljanja, kreativnosti i mašte.

• Potičite kreativne aktivnosti – crtanje, oblikovanje (tijesta, glinamola), plesanje uz glazbu.

• Uključite dijete u svoje aktivnosti. Zajedništvo u obavljanju obiteljskih poslova dragocjenije je za dijete od svih didaktičkih igara. Imajte u kuhinji posudice u kojima dijete ‘kuha’, neka pere plastične zdjelice, dajte mu malu krpu da briše prašinu, neka vam dodaje kvačice, neka nosi jabuku koju ste kupili u dućanu, neka pridržava metar dok nešto popravljate i slično.

• Razgovarajte puno, odgovarajte na djetetova pitanja, učite ga nove riječi i pojmove.

• Potičite dijete da se samo oblači, da održava higijenu i pere zube i pritom mu pomažite.

• Budite mu model prihvatljivog izražavanja emocija, pružite mu potporu. Imenujte emocije, svoje i njegove. Ako ste ljuti ili tužni izrazite to riječima…

• Pružite djetetu puno ljubavi, bliskosti i topline. Ohrabrujte ga, pohvalite ga, pokažite interes za ono što njega zanima i za ono s čime je zaokupljeno.

Dijete počinje prepoznavati emocije

Nastavlja se emocionalni razvoj vašeg djeteta. Ono počinje prepoznavati emocije, pa razlikuje osjećaje sreće, tuge, straha, ljutnje. Izuzetno je bitno da djetetu dopustimo izraziti emocije te da mu pokažemo da ga jednako volimo bez obzira ljuti li se, plače ili se smije. Recite mu da ga volite, iako ste se naljutili na njega ili podigli glas.

Razdoblje oko četvrtog rođendana razvojni stručnjaci predškolske dobi opisuju kao poprilično burnu fazu u razvoju djeteta. Svojim ponašanjem dijete zna iznenaditi okolinu koja očekuje “ozbiljnije“ ponašanje za ovu dob, pa tako nerijetko četverogodišnjak udara, razbija i trga, bježi, govori ružne riječi.

Prema 5. godini takvo zahtjevno ponašanje ipak se polako smiruje te dijete sve više uspostavlja kontrolu nad sobom, pa su i ispadi bijesa sve rjeđi.

Imaginarni prijatelji i dalje mogu biti vrlo važni. Djetetu je sve važnije da se slaže s drugom djecom pa se sve više prilagođava i prihvaća pravila.

Učvršćuje se dječji spolni identitet. Djeca znaju da su muško ili žensko i često pokazuju interes za spolna obilježja i spolne organe – dodiruju ih te o njima postavljaju pitanja, vezano za njih same, drugu djecu ili odrasle (Mama, a što ti imaš?). To je normalan dio dječjeg razvoja.